Subota, 16. studenoga 2002.

GLAZBA - Praizvedeno djelo Stanka Horvata »Prizori za violinu i violu«

KONCERT ZA DVA GUDALA

Violinist Anđelko Krpan i violist Marko Genero nastupili sa sjajnim programom u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu / Obojica glazbenika potvrdili se kao gudači visokog ranga, jednako sjajne tehničke spreme kao i ljepote ostvarenog tona

Koncert u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu u četvrtak bio je izniman već po sastavu izvođača: nastupio je samo jedan umjetnik na violini i jedan na violi. Pripadnici mlađega naraštaja hrvatskih glazbenika, Za­grepčanin Anđelko Krpan i Dubrovčanin Marko Genero, imaju iza sebe već zavidne karijere, posebno u inozemstvu, a predveli su nam iznenađujući sastav programa u kojemu su se isticala djela pisana za samo dva gudala - violine i viole solo, i to čak s jednom praizvedbom istaknuta hrvatskog autora. Svaka im čast na takvom programu, koji je privukao lijep broj publike, a izvedbe su izazivale burno i dugotrajno odobravanje. Potpuno opravdano, jer su se obojica potvrdili kao gudači visokog ranga, jednako sjajne tehničke spreme kao i ljepote ostvarenog tona, a jedno i drugo je i te kako bilo uvjet za uspješno izvođenje pretežno veoma teških odabranih partitura.

Na početku to je bio jedan od dva Mozartova dueta za violinu i violu, onaj u B-duru, jedno od vrhunskih dostignuća tada 27-godišnjeg salcburškog majstora. Beskrajno šarmantna tri stavka, od kojih je posebno atraktivan završni, s varijacijama na duhovito oblikovanu temu obogaćenu ukrasima. A tada su slijedila četiri reprezentativna predstavnika glazbe 20. stoljeća, od toga dvojica naših, koji kao da su, prema te večeri izvođenim djelima, Mozartu ispali iz torbe - toliko je u tim opusima draži i duha u glazbenom kazivanju i tolike virtuoznosti skladateljskog zanata.

Odmah poslije Mozarta Anđelko Krpan je sa zamahom zrelog majstora violine prošao kroz Scile i Haribde Monologa za violinu solo Borisa Papandopula, što ga je 1976. praizveo Josip Klima, a koji je tu večer ponovno zablistao u bogatstvu mašte našeg skladatelja, koji je svojedobno, ne bez razloga, nazvan hrvatskim Mozartom. Slijedilo je novo djelo danas 72-godišnjeg Stanka Horvata, kojim autor jednog od najznačajnijih životnih opusa u svekolikoj hrvatskoj glazbi dokazuje nepresušnu stvaralačku životnost. Nazvavši skladbu »Prizori za violinu i violu« (nastala je još prošlog stoljeća, pa i tisućljeća), Horvat se nadovezao na svoj krajnje seriozan i duboko osoban način mišljenja glazbe, ostvarivši kroz tri stavka raznovrsne, veoma dojmljive ugođaje. Izvedbu i prisutnog autora nagradilo je toplo odobravanje.

U drugome dijelu večeri najprije se Marko Genero ogledao s Drugom sonatom za violu solo njemačkog skladatelja Paula Hindemitha, koji je i sam bio veoma aktivan kao virtuoz na violi. Poznavajući dušu svoga glazbala, skladatelj mu je prišao tehnički veoma zahtjevno, što solistu te večeri nije pravilo nikakvih problema, posebno u virtuozno suludom četvrtom stavku koji je sam skladatelj označio kao »divlji«.

I na kraju se našao nekonvencionalni češki autor Bohuslav Martinu, autor glasovite nadrealističke opere »Julietta«, koji se sa svoje Tri legende za violinu i violu solo podsjetio upravo takvih Mozartovih djela, pa je njegovom, ipak nacionalno nadahnutom glazbom stilski zaokružen ovaj nesvakidašnji, a veoma lijep program redom izvrsnih izvedbi.

Nenad Turkalj

Utorak, 29. travnja 2003.

KONCERTI - Odličan koncert u HGZ-u

PAPANDOPULOVA FANTAZIJA NAKON POLA STOLJEĆA

Anđelko Krpan i Nada Majnarić priredili zanimljiv program svirajući samo fantazije za violinu glasovir

Dugogodišnji suradnici na koncertnom podiju, violinist Anđelko Krpan i pijanistica Nada Majnarić, koji su 1991. osvojili Porin za CD »Hrvatske sonate«, priredili su u nedjelju u Hrvatskome glazbenom zavodu vrlo lijep recital visoke umjetničke razine, ali, na žalost, pred malobrojnom publikom. Program koncerta izlazio je iz standardnih okvira, obuhvativši isključivo fantazije za violinu i glasovir. Ta zanimljiva ideja s izborom nadahnutih djela velikih skladatelja 19. i 20. stoljeća prerasla je u izniman glazbeni događaj.

Osim popularnih Fantasiestucke op. 73 Roberta Schumanna čuli smo i tri rjeđe izvođena djela, Fantaziju op. 47 Arnolda Schönberga, Fantaziju u C-duru op. 159/D 943 Franza Schuberta i Fantaziju Borisa Papandopula, koja, iako skladana još 1950., do danas nije tiskana. Rukopis je teže dostupan umjetnicima te se to djelo nakon praizvedbe praktički ne izvodi. Anđelko Krpan međutim nije žalio truda, te je studioznom i nadahnutom izvedbom podsjetio javnost na još jedan zanemareni dragulj hrvatske glazbene baštine kasnoromantičnog stila prožetog folklornim inspiracijama. Zanimljivo je da je Fantazija Arnolda Schönberga nastala gotovo u isto vrijeme (1949.), ali je stilski posve drukčija od Papandopulove s više kraćih mozaično složenih dijelova u dodekafonskom stilu s kombinacijom različitih načina sviranja odnosno nizanja lijepih i manje lijepih tonova u istraživanju boja violine.

Anđelko Krpan je spomenuti program pripremio vrlo studiozno, te ga je izveo lijepim tonom, muzikalno i virtuozno uz odličnu suradnju suptilne, tek mjestimice preglasne Nade Majnarić. Njihov skladni dijalog i međusobno prožimanje kulminirali su u završnoj Fantaziji Franza Schuberta u širokom luku izražajnosti od nježnosti i sjete do strastvene ekspresivnosti. Zadovoljnoj publici umjetnici su poklonili i dva dodatka: Rumunjske plesove Bele Bartoka i Valcer Jana Sibeliusa.

Višnja Požgaj

Subota, 31. svibnja 2003.

KONCERTI - Simfonijski orkestar HRT u dvorani »Lisinski«

...Anđelko Krpan odgovorio je svim tehničkim zahtjevima skladatelja, oplemenivši izvedbu toplim tonom Guarnerijeve violine nazvane King, koju je za ovu izvedbu posudila HAZU.

Nenad Turkalj

Ponedjeljak, 26. siječnja 2004.

GLAZBA - Koncert Zagrebačke filharmonije u ciklusu »Bijela oktava«

...Solističku dionicu, svirajući je na glasovitoj staroj violini King u vlasništvu HAZU, superiorno je interpretirao violinist mlađe generacije Anđelko Krpan.

Nenad Turkalj